Sanjam,
prije neku noć mi se i to desi.
Sada eto i to znam
da snove bez poruke sanjam....
Kao jedrim ja jedrenjakom bez jedara
niz žitna polja,
kroz korita potoka,
po zaleđenim jezerima,
kroz pustinje od šuma...
Ja kapetan jedrenjaka bez jedara
sa posadom od jednog harmonikaša,
maloga od palube,
velikog od ispod haube,
radijskim voditeljem sa torzom kengura,
ženom mojih snova sa torzom žene
i sa četiri godišnja doba u džepovima
koje u igri trice podvaljujem piratima sa čaršije.
Na kompasu vidimo samo naša lutanja,
niz vjetar nam putuju ružne slutnje,
u vodama se dave neotvorene flaše pive,
dok se na krmi dimi tek raspuhani roštilj.
I dok mi harmonikaš udara lagano sitni vez na uvce,
radijski voditelj najavljuje najnovijeg gosta u svome noćnom programu
( najnovijeg majstora sevdaha i sakupljača sličica fudbalera,sve u isto vrijeme),
mali od palube dosipa mi vodu u korito gdje mi se kvase stopala
a veliki ispod haube na horizontu traži vrisak sirena.
A moja žena iz snova sa torzom žene,
lagano,zavodljivo, u kupačem kostimu, korakom manekenke i pogledom pijandure
očekuje moju konačnu osudu i kaznu za noć koja slijedi
radi prašine koju sam pronašao na mom Benetton kormilu
tijekom generalnog čišćenja mog jedinog , najdražeg
jedrenjaka bez jedara.
tu ispod obronaka Himalaja,
na tromeđi sazviježđa raka, strijelca i djevice
koje smo iskoristili kao pit- stop
na putu ka svemirskom granapu sa diskontnim cijenama konjaka..
U to zazvoni veker,
hladan talas me obli
ukvasi mi se donji dio pidžame, k'o da sam se u snu upišao od miline
i probudih se.
Jebi ga...
skontam...sve bio je san...
opet nemam svoju barku....