Moj internet dnevnik
Tako ti je mala moja
Galerija
Arhiva
Izdvojeno
Blog
srijeda, rujan 9, 2009
Ostavljenoj...Bosanceros..BiH
OSTAVLJENOJ


Svašta bih sada trebao da napišem, tek da ti umirim dušu, da ti razbijem strah, da umirim sebe, da spasim tebe. Svašta bih nešto trebao, ali kako naći pravi put, pravo značenje, pravi odnos riječi, da sve sto napišem ima nekakvoga smisla, barem meni ili barem tebi. I da bježim od toga, da izgleda kao da te tješim, da izbjegavam to kao da te razumijem, i da mi je ta bol bliska, i da mi je samoća vec poznati osjećaj.

Znam, sve znam, nije lako. Tako usamljena sa toliko ljudi oko sebe i svi su oni višak, i svi su oni preko mjere, i svi oni i ne znajući uzimaju jedan dio tebe, koji će ti kad-tad zatrebati. I niko od njih nije važan, i niko od njih se ne broji. Samo bi neko trebao da bude tu, pa da opet sve bude u boji, ali on neće doći ili barem ne još, ili što je navjerovatnije...nikada.

I svjetlo nekako nema jačine, mrak ti je najdraža boja. I sve bih dao da taj crni veo skineš, ali ne ide. Zapetljao se u uvojcima tuge, stopilo se sa suzama. Mozes da obrišeš, ali ostanu tragovi kao od nekvalitetne šminke...

Znam, sve znam. Nije lako. Kao da ponovo učiš da hodaš, kao da ponovo učiš da govoriš. Stopala prave korake, jedan za drugim, ali ti koraci nikuda ne vode osim od jednog zatamnjenog ugla stana do drugoga, osim od fotelje do kauča i tako sve u krug...
I svaka pjesma podsjeti na poljubac, na ples, na šetnju, na more, na zagrljaj. I onda opet suza, i onda opet sol, koja nagriza kožu i peče, i peče, i peče, i trebalo bi da ti bride obrazi, ali peče te dusa ustvari.

I svake noći se bojiš, i svako novo jutro mrziš. I jutarnja kava ili čaj nemaju bas nikakvoga ukusa, novine su napisane nepoznatim znakovima, a ljudi ti se obraćaju nerazumljivim jezikom. I ne znaš sta ti vise smeta, to što si tako slaba ili sto ljudi vide tvoju slabost pa ti pokušavaju pomoći sa onim sažaljivim izrazom i ''kao'' razumijevanjem u očima.

I tako, dan za danom, i tako noć, pa noć, pa noć. Noći, jedna za drugom, bez sna.

I jedno jutro, napokon otvoriš oči i probudiš se, i umiješ se, i pogledaš se u ogledalo, i nasmiješiš se samoj sebi, i pozdraviš dan, i pozdraviš sebe u tome danu, i jos samo jednom okreneš se iza sebe, i napravis novi korak, ovaj put svojim nogama ka poznatom cilju, da spoznaš sreću na svoj nacin i po svome, pa kako god da bude.
bosanceros @ 08:54 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ožu 2010
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Pretraga
Linkovi
Brojač posjeta
171232
TagList